Priča o raspadu jedne porodice. Priča o našoj poslijeratnoj stvarnosti. Priča o čudu ljudi koji su spremni da trpe sve, da sačuvaju nadu i odluče da se bore za bolji život.
Bosna i Hercegovina, dvije godine poslije rata.
Tešanj, mali, ni po čemu izuzetan gradić - na površini dobri, otvoreni ljudi, skroman, pošten život, pijaca, tradicija i komšiluk. Ali ispod površine: glad, etnička netrpeljivost, kriminal, prostitucija i totalna korupcija.

Onda stiže vijest o skoroj posjeti američkog predsjednika - Bila Klintona gradu, i njegovoj spremnosti da tom prilikom postane počasni građanin i kum opštine. Sve se doima kao jasan nagovještaj dolaska boljih dana, dana blagostanja, napretka i sreće. Ali to mora i da se zasluži: u sedam dana sve što nije dobro: kriminal, korupcija, etnička netrpeljivost, mora jednostavno da nestane. Pod nadzorom i uz svesrdnu pomoć posmatrača iz međunarodne zajednice počinje bjesomučna borba za stvaranjem demokratije za sedam dana. U toj trci grad potpuno poludi...

U ratu sam pravio filmove o ratu. Napravio sam ih desetak, neki su ocjenjeni kao vrlo dobri. U to vrijeme za njih sam dobivao pohvale, nagrade, neke i vrlo važne nagrade, govorilo se o hrabrosti, veličini i važnosti onoga što smo tada radili... A ja sam jedino osjećao mučninu zato što moram praviti filmove o tako strašnoj stvari kao što je rat koji me je okruživao, pritiskao, koji sam disao. Dosta mi je bilo umiranja, krvi, dokazivanja ko je kriv... mislio sam: samo da dođe mir pa da pravim filmove o miru.

Onda je mir došao, sam napravio film, i shvatio, na žalost, da mir može biti gori od rata...

Ali, na svu sreću, potvrdilo se da ona neobjašnjiva snaga i veličina ljudskog duha, hrabrost da se nasmijemo kada nam je najteže, ne umire tako lako, i da je to ono što nam pomaže da preživimo sve užase mira koji nas je zadesio, i sa tragi-komičnim optimizmom ipak i dalje vjerujemo u život.